Gra?anin pokorni

Neobi?no je to, drage ?itateljice i dragi ?itatelji, malo možda i tužno, u jednom ?asu imaš dvadeset i ?ini ti se da ?e ti ?itav život biti kao jedan uzbudljivi neprekinuti Woodstock, a samo ?asak kasnije vu?eš putni frižider s vo?nim kašicama i rižolinom. Nisi ni primijetio kada ti se i kako to dogodilo. U treptaju oka, u?ini ti se, od anarhista u vre?i za spavanje na plaži pod tamarisom pretvorio si se u malogra?ansko ?udovište koje urla na recepcionara jer u sobi nema tople vode. E, sad, što da ?ovjek napravi? Mogao bih se, dakako, kao oni ocvali bikeri u kožnim prslucima s resama, sa sijedim br?inama, per?inima i crnim "Born to be Wild" majicama rastegnutim preko trbuha, praviti kao da se ništa nije dogodilo, ali nekako nemam volje za to. "I'm too old for this shit", rekao bi Danny Glover u "Smrtonosnom oružju", a ja ga ?esto citiram, uvijek napola ozbiljno, s nekom sve?anom autoironijom, sam sebi smiješan u što sam se pretvorio.